Predmeti Memorijalne zbirke Stojana Aralice čine drugu cjelinu stalnog postava Muzeja Gacke. U njoj je izloženo stotinjak predmeta koje je njihov vlasnik, Stojan Aralica, 1976. godine poklonio gradu Otočcu. Pored njegovih djela – ulja, akvarela, pastela te crteža olovkom, ugljenom i tušem, izložene su i fotografije, pribor za slikanje, dokumenti, nagrade, publikacije i druge Araličine osobne stvari. Svjedočanstva su to života i rada istaknutog akademskog slikara i grafičara, rođenog 24. prosinca 1883. godine u Škarama nedaleko Otočca.
Osnovnu školu i gimnaziju Aralica pohađa u Otočcu, a njegov slikarski talent koji će odrediti čitav njegov život do izražaja dolazi tijekom školovanja u Osijeku, gdje završava učiteljsku školu. Uz rad u struci, obavljajući posao učitelja, Aralica nastavlja njegovati svoju sklonost slikarstvu i to izrađujući portrete na zahtjev poznanika i oslikavajući zidove crkvi. Njegova izvrsnost ne biva nezamijećena – već 1909. godine Aralica dobiva stipendiju i odlazi u München obrazovati se i slikati. Osim u Münchenu (1909.-1914.) i Pragu (1917.) slikarstvo izučava i tijekom studijskih putovanja u Španjolsku, Alžir, Tunis, Maroko, Firencu, Rim i Pariz. Tijekom Prvog svjetskog rata u Zagrebu je imao i privatnu likovnu školu, a u istom gradu 1920. otvorena je i njegova prva samostalna izložba. Osim toga, Aralica izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem Europe.
Araličino slikarstvo razvijalo se u fazama, a njihova su imena određena mjestom boravka autora. Tako se redom razlikuju četiri glavne stvaralačke faze: minhenska, pariška, zagrebačka i beogradska. Njegov opus čini više od 1500 djela, a stilsko opredjeljenje Stojana Aralice najčešće se veže uz impresionizam i postimpresionizam. Spajajući karakteristike tih dvaju pravaca s odlikama fovizma i pariške slikarske škole, Aralica stvara vlastiti i jedinstven koloristički izričaj, uz pejzaže, mrtvu prirodu, interijere, portrete i aktove kao najčešće motive.
Bio je član grupa umjetnika Oblik (1934.), Dvanaestorica (1937.) i Šestorica (1954.). Nakon školovanja i studijskih putovanja 1941. dolazi u Beograd gdje ostaje do 1946. Nakon kraćeg boravka u Stockholmu 1948. vraća se u Beograd u kojem živi i djeluje sve do smrti 1980. Iste je godine 11. travnja u Otočcu otvorena Memorijalna zbirka Stojana Aralice.